„Obrazovanje mora biti usmjereno ka punom razvoju ljudske ličnosti i jačanju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono mora promovisati razumijevanje, toleranciju i i prijateljstvo među svim nacijama, rasnim ili vjerskim grupama, i pomagati djelatnosti Ujedinjenih nacija na održavanju mira” (Član 26 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima).
Sve značajnije međunarodne i evropske institucije nakon Drugog svjetskog rata (Ujedinjene nacije i Savjet Evrope, na primjer) nastale su kao odgovor na neke od najgorih oblika sukoba i varvarstva koje je ljudski rod do tada doživio.
Iz njihovog konkretnog rada nastale su potom Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i Evropska konvencija o ljudskim pravima, kao i drugi instrumenti koji su se kasnije razvijali – protiv mučenja, za socijalna prava, itd. – kako bi se osigurala efikasna podrška pojedincima i nevladinim organizacijama koje se bore protiv nepravde, ugnjetavanja i diskriminacije.
Bile su to godine i decenije prosperiteta kada se mnogo uradilo na unapređenju ljudskih prava. No, svjedoci smo da je mnogo ljudi u svijetu, pa i u Evropi čija su prava povrijeđena, ignorisana ili potisnuta.
Svaki čovjek posjeduje osnovna ljudska prava jednostavno zbog toga što je ljudsko biće. Zato su države, organizacije i sva ljudska bića dužna da ih priznaju i da njihovo poštovanje shvate kao obavezu koju mora ispuniti. A najvažnije pravo je pravo na život i uvažavanje ljudskog života, poštovanje njegove slobode, časti i imovine.
Stoga nam je i sada i ovdje potrebno obrazovanje o ljudskim pravima koje podrazumijeva programe i aktivnosti usmjerene na promociju ravnopravnosti u ljudskom dostojanstvu. Jer, to je od neprocjenjivog značaja u oblikovanju evropske dimenzije građanstva, važnog za sve stanovnike „starog kontinenta“.
Prije svega za mlade ljude, one koji su budućnost svakog društva. Jer, ne uči se, kako su govorili stari Latini, samo za školu, već za život. A svijest i znanje o ljudskim pravima usmjeravaju mlade u vremenima nesigurnosti i promjena.
Na njima je velika odgovornost i obaveza da učestvuju u rješavanju najznačajnih pitanja, kao i da učestvuju u donošenju odluka kako na lokalnom tako i na državnom nivou, jer su upravo oni budući nosioci promjena, a sve u cilju izgradnje solidarnog društva jednakih šansi u kojem se poštuju ljudska prava i svi mladi ostvaruju svoj pun potencijal.
Mladima se danas nude različiti neformalni obrazovni programi putem kojih oni mogu učiti o ljudskim pravima i slobodama, pravima manjina, antidiskriminaciji, načelima demokratije, interkulturalnosti, itd. Ovakve programe uglavnom nude organizacije civilnog društva, među kojima se ističe i NVO „Novi Horizonti” iz Ulcinja.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Mladi angažovani u zaštiti i promociji manjinskih prava i sloboda”, koji podržava Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava Crne Gore, u sklopu Javnog konkursa „Integracija sa identitetom manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u crnogorsko društvo“, u oblasti zaštite i promovisanje prava manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica u 2023. godini.
Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Novi Horizont i ne odražava nužno stavove donatora.
